Potrebno:
3,5kg šljiva
10-12 kašika fruktoze(po ukusu)
2 kesice vanil šećera
200 gr čokolade
3-4 kasicice cimeta
malo ruma(po ukusu)
Priprema:
šljive oprati,vaditi kostice,pa po zelji ostaviti polovine ili seckati na četvrtine,kao ja.
Dodati fruktozu,mesati,na srednjoj temperaturi.Kada je dobro ukuvan,dodati vanil šećer, i čokoladu,
4 kasicice cimeta,rum po zelji,
kuvati na srednjoj temperaturi uz mesanje.
Spremiti tegle-sterilisati u rerni(150 C),poklopce prokuvati,pa kada je pekmez ukuvan,sipati u vruce tegle,zatvoriti,tako vruce okrenuti na poklopce.
Kada se ohlade pristupiti pasterizaciji,kako nema nikakvog dodatka za odrzavanje,ovo ce biti dodatna mera da se pekmez na ne kvari.
Pasterizacija:
u šerpu sipati vodu(na dno šerpe krpa),poređati tegle,uključiti,kuvati oko 30-tak minuta da vri-na srednjoj temperaturi.
Ohladiti,prosusiti,postaviti nalepnice o vrsti voca i datumu pasterizacije,redjati u ostavu/spajz.
Prijatno :)
Potrebno:
3,5 kg bresaka
100-150 gr fruktoze
2 Dr.Oetker vanil-burbon secera(moze i stapic)
1 cedjeni limun
2-3 kasicice(moze i vise)cimeta
Priprema:
Breskve oprati,iseci na kockice(ja ih nisam ljustila),pa u serpu,dodati secer,kuvati,
kada puste sok,izliti sav u casu ili "kriglu",
dodati limun,mesati i kuvati na srednjoj temperaturi,
sve dok breskve ne postanu kompaktne i uvri sva voda koju su pustile,dodati,vanil secer, cimet,prokuvati.
Tegle sterilisati u rerni,poklopce iskuvati,pa vreli pekmez ulivati u vrele tegle,staviti poklopce,ohladiti.
Potom izvrsiti i pasterizaciju:
na dno serpe postaviti kuhinjsku krpu,poredjati tegle,naliti vodom,pustiti da voda vri oko 1 h,prohladiti,vaditi tegle,pa ih okretati naopako-na poklopce,da povuku vakuum.
Ohladjene tegle obrisati obeleziti odgovarajucom etiketom sa vrstom voca i datumom pasterizacije,pa ih redjati u ostavu/spajz.
Prijatno :)
Potrebno:
2 kg raznih paprika(zute,crvene,zelene)
4 kg sitno seckanog "slatkog" paradajza
2 srednja crvena luka
4-5 cena belog luka
10-tak cili papricica(moze manje,mi ovako volimo)
2-3 kasicice domaceg zacina(recept je OVDE ),
biber,so,kasika smedjeg secera
Priprema:
Paprike ispeci,staviti u ciniju,prekriti ih krpom,da se prohlade,ocistiti,
crni i beli luk iseckati i prziti na ulju,
dodati 2-3 kasicice domaceg zacina,
paradajz oprati,seci na kockice,pa dodati na dinstan luk,
posoliti,da pusti vodu,prziti na srednjij temperaturi i mesati,
dodati cele cili papricice-vise vrsta,
kuvati,pa kad voda ispari dodati oljustene iseckane paprike,dinstati.
Ljutenica je gotova kada sva voda ispari,ali je ipak softana i socna,tada dodati i secer i biber,jos malo dinstati.
Tegle oprati,prosusiti,sterilisati u rerni,poklopce prokuvati.
Puniti vruce tegle-vruc fil,zatvoriti,ohladiti,pa pasterizovati:u serpu staviti krpu na dno,postaviti zatvorene tegle,serpu naliti vodom i kuvati-pasterizovati(oko sat vremena).Ohladjene vaditi i okrenuti naopako,da povuku vakuum.
Sloziti na police u spajz-u ili ostavi/podrumu.
ZIMSKA UZIVANCIJA :)
Zivela sam u porodicnoj kuci u centralnom delu Zvezdare,u Beogradu.
Lepa
petosobna kuca sa ovalnom terasom gde je mama na prolece iznosila
ukrasne saksije "kane",a cije lukovice je brizljivo cuvala u podrumu
kuce.Podrum je bio velik kao i sama kuca,mirisao je na kupus iz velikih
kaca i ostalu zimnicu uredno slozenu po policama.Te lukovice kane bi
vrlo brzo postale jake biljke velikih listova sa cvetovima,kojima su se
divile komsinice i prijateljice moje mame.Stavljla ih je na vrh
betonskih stubova terase, nase kuce,stare u to doba,bar 100 godina.Sa
ulice su leprsale zavese na prizemnim otvorenim prozorima,iza kojih
bismo moja starija sestra i ja gledale grupice
decaka u prolazu i medju njima "onog",a cesce je prolazila "njena
grupa",gurkale bismo se i smejale,skrivajuci same od sebe veliku
tajnu-da smo zaljubljene!
Iza
kuce, prostiralo se lepo veliko dvoriste,sa engleskom travom,koju smo
sadili prvom polovinom marta,a vec za par meseci ta lepota bi nam se
pretvorila u nocnu moru,jer se trava morala sisati,a u nedostatku uredjaja
na struju.Roditelji bi nas lepo zamolili da osisamo travu u dvoristu
makazama,u zamenu za samostalni odlazak u bioskop "Svrca", subotom pre podne.Bioskop"Svrca"(vise ne postoji) je bio par stotina metara udaljen i nije se prelazila ni jedna ulica!
Naravno,svaki put smo odusevljeno pristajale.
Zuljevi
i plikovi na prstima od teskog secenja se ne racunaju,to se
podrazumevalo,iako smo rodjene u gradu gde i nas otac,iz kuce
obrazovanih roditelja,rad,pa i ovako tezak se prosto prihvatao kao deo
jednog dana.
Nasa
kuca vise ne postoji,ali secanja i mirisi ostaju i dalje prisutni,kao i
srecni dani kada nam je dolazila baka u goste.Mirisala je na vanilu i
"grancle",sada stare zaboravljene kolacice interesantnih oblika.Dok bi
ih mesila,nasa baka bi nam krisom davala to ukusno testo u kome smo
sestra i ja uzivale i koje se takvom brzinom topilo u ustima slatko i
mirisljavo.Tih dana sve zabrane su padale u vodu.Bila
je to zena koju je bilo tesko odbiti.Sreca,veselje i ljubav su se
stalno preplitali.Osecaj neponovljiv,bas kao i ona,nasa baka.
***
Zivela sam u porodicnoj kuci u centralnom delu Zvezdare,u Beogradu.
Lepa petosobna kuca sa ovalnom terasom gde je mama na prolece iznosila ukrasne saksije "kane",a cije lukovice je brizljivo cuvala u podrumu kuce.Podrum je bio velik kao i sama kuca,mirisao je na kupus iz velikih kaca i ostalu zimnicu uredno slozenu po policama.Te lukovice kane bi vrlo brzo postale jake biljke velikih listova sa cvetovima,kojima su se divile komsinice i prijateljice moje mame.Stavljla ih je na vrh betonskih stubova terase, nase kuce,stare u to doba,bar 100 godina.Sa ulice su leprsale zavese na prizemnim otvorenim prozorima,iza kojih bismo moja starija sestra i ja gledale grupice decaka u prolazu i medju njima "onaj",a cesce je prolazila "njena grupa",gurkale bismo se i smejale,skrivajuci same od sebe veliku tajnu-da smo zaljubljene!
Iza kuce, prostiralo se lepo veliko dvoriste,sa engleskom travom,koju smo sadili prvom polovinom marta,a vec za par meseci ta lepota bi nam se pretvorila u nocnu moru,jer se trava morala sisati,a u nedostatku uredjaja na struju.Roditelji bi nas lepo zamolili da osisamo travu u dvoristu makazama,u zamenu za samostalni odlazak u bioskop "Svrca", subotom pre podne.Bioskop"Svrca"(vise ne postoji) je bio par stotina metara udaljen i nije se prelazila ni jedna ulica!
Naravno,svaki put smo odusevljeno pristajale.
Zuljevi i plikovi na prstima od teskog secenja se ne racunaju,to se podrazumevalo,iako smo rodjene u gradu gde i nas otac,iz kuce obrazovanih roditelja,rad,pa i ovako tezak se prosto prihvatao kao deo jednog dana.
Nasa kuca vise ne postoji,ali secanja i mirisi ostaju i dalje prisutni,kao i srecni dani kada nam je dolazila baka u goste.Mirisala je na vanilu i "grancle",sada stare zaboravljene kolacice interesantnih oblika.Dok bi ih mesila,nasa baka bi nam krisom davala to ukusno testo u kome smo sestra i ja uzivale i koje se takvom brzinom topilo u ustima slatko i mirisljavo.Tih dana sve zabrane su padale u vodu.Bila je to zena koju je bilo tesko odbiti.Sreca,veselje i ljubav su se stalno preplitali.Osecaj neponovljiv,bas kao i ona,nasa baka.
***
U secanje na baku,pravicu pitu sa domacim korama i filom od sira i jaja.
*
Recept je ucestvovao u Kuligre-
Najbolji Recept moje bake I Zidna Kuvarica
*
Potrebno:
-kolicinu sami izaberite-
belo brasno(hit u to vreme)
voda
ulje
Fil:
1/2kg sitnog sira
3 cela jaja+belance
1 zumance za premazivanje
prasak za pecivo
so
Priprema:
zamesiti testo,rukama raditi na radnoj povrsini,dok ne postane glatko,kompaktno,kad se presece nozem da ima na preseku bezbroj malih rupica.
Premazati ga sa malo ulja pokriti ili staviti u kesu,pa u frizider,kao ja,da odstoji par sati.
Izvaditi testo,praviti jufke(ja sam male,jer je mala radna povrsina koju imam),rastanjiti prstima,pa oklagijom,
celu koru premazati filom koji smo vec napravili,
polako rolati,
pa sloziti u okrugli pleh,prethodno podmazan uljem i brasnom ili pek papirom,
sve dok ne potrosimo svo testo,ili popunimo pleh(testo moze da se zamrzne za drugi put)
premazemo zumancem, i ostatkom fila,ako ga imamo,pospemo malo susama(moj dodatak ovoj bakinoj caroliji),
pa u zagrejanu rernu,sa ventilatorom,polako na 150c,oko 30-40 minuta,uz kontrolu.
Kad se prohladi,izvaditi iz kalupa i seci.
Moja baka je kidala od pocetka venca,pa dalje,ja sam htela da se vidi lepo presek,pa sam koristila kuhinjske makaze.
Pita moze da stoji u kutiji sa poklopcem,u frizideru,ukusna je ako doceka drugi dan.
***
Moja Zidna Kuvarica
***
Prijatno :)